Imenice su nazivi stvari, konkretnih objekata, apstraktnih pojmova, ljudi, životinja, pojava, zbivanja, kvaliteta, vrsta, pojedinaca i t.d. Imenice u Esperantu imaju nastavak O:
- tablo - stol = ime nečeg konkretnog
- hundo - pas = ime životinjske vrste
- saĝo - mudrost = naziv kvalitete
- amo - ljubav = naziv osjećaja
- kuro - trčanje = naziv radnje
- martelado - rad čekićem = naziv djelovanja
- Petro - Petro = ime osobe
- Jokohamo - Jokohama = ime grada
Nakon imeničnog nastavka O mogu slijediti nastavak za množinu J, i akuzativni nastavak N. Mogu doći i oba zajedno, ali uvijek J ispred N:
| tabloj | tablon | tablojn |
| hundoj | hundon | hundojn |
Imenični nastavak O može se zamijeniti apostrofom, ali samo ako ne slijedi J ili N: hund' = hundo, saĝ' = saĝo, am' = amo, kur' = kuro, Jokoham' = Jokohamo.
Upotreba imenica
Imenice, ili točnije rečenični dijelovi u kojima je imenica glavna riječ, imaju u rečenici obično ulogu subjekta, objekta, adjekta ili vokativa, ali mogu imati i ulogu dodatnog opisa ili predikativnog opisa druge riječi:
-
La bona virino trankviligis sian soifon. - Dobra žena smirila je svoju žeđ.
Rečenična cjelina la bona virino, čija je glavna riječ imenica virino, ima ulogu subjekta.
-
Mi vidas leonon. - Vidim lava.
Imenica leonon ima ulogu objekta (i stoga ima akuzativni nastavak -N).
-
Ludoviko, donu al mi panon. - Ludoviko, daj mi kruha.
Ludoviko ima ulogu vokativa.
-
Sur la fenestro kuŝas krajono kaj plumo. - Na prozoru leže olovka i pero.
Imenični dio rečenice sur la fenestro ima ulogu priloške oznake mjesta (i zato sadrži prijedlog mjesta sur).
-
La dentoj de leono estas akraj. - Lavlji zubi su oštri.
Imenični dio rečenice de leono ima ulogu posvojne dopune imenice la dentoj (i stoga ima uz sebe prijedlog de).
-
Mi estas muzikisto. - Ja sam glazbenik.
Imenica muzikisto ima ulogu predikativnog opisa subjekta mi.
Riječce imeničnog tipa
Neke riječi mogu u esperantu imati ulogu imenice, čak i ako nemaju nastavak -O. Takve su riječi lične zamjenice, tablične riječi na U i O, nazivi slova, brojčane riječi i riječca ambaŭ.
I prilozi količine mogu imati ulogu imenice.
Vlastita imena
Potpuno esperantizirana vlastita imena uvijek završavaju nastavkom O: Anno, Petro, Teodoro, Mario... I ne-esperantizirana vlastita imena su imenice, ali obično nemaju završetak O: Anna, Peter, Theodore Roosevelt, Marie Curie, Deng Xiaoping. Kod takvih imena može se izostaviti akuzativni nastavak N, čak i kada bi zbog uloge u rečenici morali imati takav nastavak. Više o tome u objašnjenjima o nastavku N.