Evo kratkih objašnjenja važnih gramatičkih izraza koji se koriste u ovoj gramatici. Objašnjenja su sročena imajući u vidu ovu Esperantsku gramatiku. U drugim gramatikama (esperanta ili drugih jezika) ovi izrazi mogu imati donekle drugačije značenje. Izrazi u lernu!-gramatici su više-manje usklađeni s terminologijom u knjizi Plena Analiza Gramatiko od Kalocsaya i Waringhiena.
- adjekto (adjekt)
- Dio rečenice koji govori na koji način, na kojem mjestu, u kojem vremenu, kojim sredstvom i t.d., se dešava radnja (ili stanje) predikata. Svaki rečenični dio osim predikata, subjekta, objekta i predikativa jest adjekt (u hrvatkom jeziku uobičajen je naziv priloška oznaka).
- adverbo (prilog)
- Riječ koja se koristi da se opiše nešto što nije imenica ili imenična riječčca, dakle opisuje glagol, pridjev, pridjevsku riječcu, drugi prilog, prilošku riječcu ili cijelu rečenicu).
- afikso (afiks (prefiks ili sufiks))
- Korijen koji se u prvom redu koristi pri tvorbi složenih riječi: sufiks ili prefiks.
- afrikato (afrikat)
- Suglasnik koji nastaje potpunim zatvaranjem koje se prekida tek toliko da zrak može proći i proizvesti trljaući zvuk; poluzatvorni šumnik.
- aktivo (aktivni oblik)
- Obični tip rečenice u kojima je subjekt taj koji vrši radnju predikata. Usporedi pasiv.
- akuzativo (akuzativ)
- Gramatički nastavak -N.
- apozicio (apozicija)
- Rečenični dio koji se (obično) nalazi odmah iza drugog rečeničnog dijela izražavajući istu stvar drugim riječima.
- epiteto (epitet)
- Pridjev, riječca u ulozi pridjeva, prilog ili riječca u ulozi priloga, koji direktno opisuje drugu riječ.
- finitivo (Finitiv)
- Glagolski oblik koji se može koristiti kao predikat (za razliku od infinitiva).
- frikativo (frikativ)
- Suglasnik koji se stvara nepotpunom blokadom (suženjem), kroz koju zrak prolazi uz zvuk trljanja, tjesnačni šumnik.
- futuro (futur (buduće vrijeme))
- Glagolski oblik koji izražava radnju ili stanje u budućem vremenu.
- imperativo (imperativ)
- Glagolski način koji pokazuje naredbu (jedna od upotreba volitiva u esperantu).
- indikativo (indikativ)
- Glagolski način koji pokazuje stvarne radnje i stanja.
- infinitivo (infinitiv)
- Glagolski način koji radnju ili stanje imenuje neutralno, ne pokazujući radi li se o stvarnosti, želji ili zamisli.
- interjekcio (uzvik)
- Riječca povika.
- kondicionalo (kondicional)
- Glagolski način koji pokazuje nestvarne i zamišljene radnje ili stanja.
- konjunkcio (veznik)
- Riječca koja povezuje dijelove rečenice koji u rečenici imaju istu ulogu.
- konsonanto (suglasnik)
- Govorni zvuk koji se stvara nekakvim pregrađivanjem toka zraka.
- lateralo (lateral)
- Suglasnik koji se stvara pregrađivanjem samo u sredini usta. Zrak slobodno prolazi uz rub jezika.
- modo (način)
- Neke od kategorija glagolskih oblika koje izražavaju različite odnose (stavove) govornika o rečenom. Glagolski načini u esperantu su infinitiv, indikativ, volitiv i kondicional.
- nazalo (nazal)
- Suglasnik koji nastaje potpunim pregrađivanjem usta. Zrak umjesto toga ide kroz nos. Nosni sonant.
- negacio (negacija)
- Niječna riječca.
- nominativo (nominativ)
- Imenica ili imenična riječca koja nema pokazatelja uloge (prijedlog ili akuzativni nastavak).
- numeralo (brojna riječ)
- Riječca kojoj se izražava broj.
- objekto (objekt)
- Rečenična uloga koja pokazuje ono na što radnja predikata djeluje. Ponekad se govori o "direktnom objektu" za razliku od "nedirektnog objekta". "Nedirektni objekt" se u ovoj gramatici naziva al-adjekt. Obični (direktni) objekt naziva se i "akuzativni objekt". Nedirektni objekt se tradicionalno naziva i "objekt u dativu".
- participo (particip)
- Riječ koja radnju ili stanje predstavlja kao svojstvo njegovog subjekta ili objekta.
- pasivo (pasiv)
- Vrsta "obrnute" rečenične konstrukcije, u kojoj se ono što je obično (tj. u aktivu) objekto, javlja kao subjekt.
- plozivo (ploziv)
- Suglasnik koji se stvara potpunim pregrađivanjem koje se prekida naletom zraka; zatvorni šumnik.
- pluralo (množina)
- Gramatička višebrojnost: više od jedne stvari.
- prefikso (prefiks)
- Afiks, koji se stavlja ispred ostalih korijena.
- prepozicio (prijedlog)
- Riječca koja pokazuje ulogu dijela rečenice koji slijedi.
- preterito (preterit)
- Glagolski oblik koji izražava radnju ili stanje u prošlom vremenu.
- prezenco (prezent)
- Glagolski oblik koji izražava radnju ili stanje u sadašnjem vremenu.
- pronomo (zamjenica)
- Riječca, koja se koristi kao zamjena za imenični dio rečenice.
- singularo (jednina)
- Gramatički oblik koji se odnosi na jedan element (stvar ili osobu).
- subjekto (subjekt)
- Rečenična uloga koja (ako je rečenica u aktivu) pokazuje tko vrši radnju predikata.
- subjunkcio (subjunkcija)
- Riječca koja uvodi zavisnu rečenicu, vezujući ju s glavnom rečenicom.
- substantivo (imenica)
- Riječ koja može imati ulogu glavne riječi u mnogim rečeničnim dijelovima: subjektu, objektu, vokativu, adjektu, epitetu, suplementu ili predikativu.
- sufikso (sufiks)
- Afiks koji se stavlja nakon ostalih korijena.
- suplemento (suplement)
- Direktan opis (riječi koja nije glagol), čiji odnos prema opisanoj riječi pokazuje pokazatelj uloge (prijedlog ili akuzativni nastavak).
- transitiva (tranzitivni)
- Koji može imati {3}objekt{4} (odnosi se na glagol). Prijelazan.
- verbo (glagol)
- Riječ kojom se izražava radnja ili stanje i koja može imati ulogu predikata u rečenici. U glagole ubrajamo i infinitiv, iako takav glagol obično ne može imati ulogu predikata.
- vibranto (vibrant)
- Suglasnik koji se stvara pomoću više uzastopnih brzih pregrada i prekida; treperavi sonant.
- vokalo (samoglasnik)
- Govorni zvuk koji se stvara bez pregrađivanja toka zraka, koji može biti nositelj naglaska.
- vokativo (vokativ)
- Rečenična uloga koja pokazuje kome je ono što je izrečeno upućeno.
- volitivo (volitiv)
- Glagolski način koji pokazuje da radnja ili stanje nisu stvarni već samo željeni.
- vorteto (riječca)
- Riječ koja ne treba gramatički nastavak, već se u rečenici može pojaviti u svom osnovnom (korijenskom) obliku.